Da li su gradovi nove države?

 

Imaju li veliki gradovi više zajedničkog jedni s drugima nego s ostatkom svojih zemalja?

Postoje li ozbiljne komparativne analize između gradova kao što su New York, London i Šangaj, kao što postoje između nacionalnih država?

Prijedlog Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je da se takva istraživanja što više sprovode.

Velike mega-konurbacije imaju veće populacije i ekonomije od mnogih zemljama – i mnogi tink tenkovi tvrde da  se suočavaju sasličnim izazovima, kad  su u  pitanju saobraćaj, stanovanje, bezbjednost, radna mjesta, migracije ili obrazovanje.

U izvještaju OECD o globalnim trendovima koji oblikuju obrazovanje, govori se da gradovi mogu naučiti iz iskustava drugih gradova, na način koji bi bio nemoguć na nivou nacionalne politike.

“Dijeljenje lekcija iz javnih politika unutar zemalja je jako teško teško, jer su javne politike snažno oivičene ideologijom i političkim partijama”, kaže Andreas Šlajher, direktor obrazovanja u OECD-u.

“Kada govorimo o zemljama, govorimo često o onome što nas razdvaja, jeziku i kulturi. Ali, kada govorimo o gradovima, suočavamo se s vrlo sličnim izazovima.”

Ovo su prednosti i nedostaci goleme koncentracije ljudi koji žive u malom prostoru, dvije strane istog novčića. Postoji više radnih mjesta, ali i više nezaposlenih. Postoje krajnosti bogatstva i siromaštva. Tu su visoko razvijeni transportni sistemi  ali i ogromne gužve kao proizvod borbe sa sve većom pottražnjom

Blještava svjetla, ekonomija i inovacije privlače ljude što dovodi do dodatnih pritisaka na stanovanje i usluge i na kraju do sve većih debata o migracijama u javnosti.

Moderni mega-gradovi su vrlo dobro umrežena mjesta, ali sa sve većim brojem ljudi koji se osjećaju opasno izolovanima.

To su pitanja za  koja  OECD kaže se dalje mogu korisnije ispitivati na nivoima gradova.

“Ako mislite da bezbjednost, terorizam i radikalizacija, neće biti izazov za sela u Engleskoj ili Francuskoj – onda će sigurno biti u velikim gradskim područjima koja će se morati nositi s tim.

“Svijet je mnogo više globalno selo kada se govori o gradovima.”

U obrazovanju, komparacije između gradova su posebno važne kaže gospodin Šlajher.

“Kako to da su gradske škole u Londonu  toliko bolje od gradskih škola u New Yorku? Trebali bismo sebi postavljali to pitanje.”

Brojke OECD-a pokazuju kako ekonomska aktivnost u gradskim područjima čini nesrazmjeran dio nacionalnog bogatstva. U Francuskoj i Japanu, 70% rasta BDP-a između 2000. i 2010. godine pripisuje  se njihovim velikim gradovima.

A tu su i prognoze za još većom urbanizacijom, što nam daje predznak još veće ekonomske snage u “gradskim” državama.

Metropolitanska područja Meksiko sitija, Delhija, Šangaja i Tokija već imaju populaciju iznad 20 miliona, više nego u većini evropskih zemalja.

U izvještaju se takođe pokazuje kako se ideje dijele između mega-gradova – i koliko su oni došli do toga da liče jedni na druge.

Izvještaj prati kako su brendovi kao što su Starbucks, H&M i Zara uspjeli da pd djelovanja u relativno rijetkim zemalja, početkom ovog vijeka, budu gotovo svugdje već deceniju kasnije.

Pritisci na gradski prijevoz su takođe zajednička tema – i odgovori gradova su slični.

Nekad je postojao samo jedan urbani metro sistem, London Underground, koji je započeo u 1860, u vrijeme kada cijela britanska populacija nije bila mnogo veća od današnje u Šangaju. Sada postoji više od 100 sistema koji djeluju u 27 zemalja članica OECD-a, i obavezan su dio tkiva visoko urbaniziranih područja.

Bike-sharing sistemi, pokrenuti u Kopenhagenu 1995. godine, proširili su se u posljednjih 20 godina u više od 600 gradova širom svijeta – a najveći su sada u Kini. Hangzhou sam ima oko 80.000 bicikala za iznajmljivanje.

Savremeni mega-grad je takođe veoma internacionalizovan prostor. Bilo da je u pitanju hrana, jezici koji se govore, lokalni mediji, multikulturalna mješavina naroda, brzi protok novca, ideja i mode – ovi svjetski gradovi se sve više razlikuju od bilo kojeg drugog dijela svojih zemalja.

Oni su razvili vlastitu kulturne i ekonomsku mikro-klimu. Uzmite londonskog bradatog hipstera npr. on se može više osjećati kod kuće na Manhattanu nego u postindustrijskom dijelu periferije svoje vlastite zemlje.

OECD postavlja pitanje o tome jesu li takvi gradovi “sada najvažniji nivoi upravljanja, dovoljno mali da brzo i odgovorno reaguju na probleme i dovoljno veliki da drže ekonomsku i političku moć koju posjeduju.”

Sve ovo podsjeća na istoriju gradova-država, poput italijanskih gradova za vrijeme renesanse, gdje su se  bogatstvo i kreativnost bolje razvijali u okviru gradskih feudalnih granica, više nego u okviru nacionalnih država.

Izvještaj globalnih trendova za 2016. pruža neke mnoge interesantne uvide u  savremeni život u gradovima.

  • Belgija i Japan su najviše urbanizovane zemlje na svijetu.
  • Pušenje duvana je u padu u svim razvijenim zemljama osim Grčke, gdje je potrošnja viša nego 1990.  a razlozi su možda u ekonomskoj krizi.
  • Stope samoubistava ili padaju ili stoje na istom nivou u većini zemalja svijeta, osim SAD i Južne Koreje, gdje su porasle u odnosu na 2000. godinu. Velika Britanija je među zemljama sa najnižim stopama samoubistava na svijetu.

Izvor: BBC