Bolji s godinama? Kako se gradski dizajn prilagođava starijim generacijama?

Kako gradovi doživljavaju demografske promjene, potreba za dizajnom usaglašenim sa potrebama starijih postaje sve važniji. Od kvalitetnih staračkih domova do kola bez vozača, budućnost urbanog življenja i mobilnosti može u značajnoj mjeri biti dizajniran za i od strane starijih.

Nema prostora za ignorisanje činjenica: voljeli je ili ne, činjenica je da starimo. Prema Izvještaju UN o trendovima svjetske populacije , globalna populacija raste nezapamćenom brzinom. Do 2050., prvi put u ljudskoj istoriji broj ljudi sa preko 65 godina će biti veći od broja djece ispod 15. Broj ljudi sa preko 100 godina će porasti za 1000%. Isto tako, do tada 70% svjetske populacije će živjeti u gradovima, i to će predstavljati veliki izazov kome će se gradovi morati prilagoditi.

Naravno, stareća populacija nije po sebi loša vijest: ona je pokazatelj boljeg zdravstvenog stanja i većeg kvaliteta života. Svakako, dok starimo, naše stambene, transportne i društvene potrebe se mijenjaju. Dok se spremaju za promjene, donosioci odluka, gradski planeri i arhitekte mogu obezbijediti starijim građanima uslove za kvalitetan život.

Globalna inžinjerska kompanija Arup je istraživala kako lokalne vlasti odgovaraju na pomenute demografske promjene. Stefano Rekalkati, lider projekta kompanijinog izvještaja Oblikovanje gradova koji stare objašnjava da gradovi moraju da se prilagode starijim ljudima kako bi održali njihov kvalitet života: “Važno je da smo svjesni trenda starenja. To je veliki izazov za svjetske gradove – oni će morati da se promjene, da obezbijede da će stariji ljudi moći da nastave da igraju aktivnu ulogu u zajednici i ne postanu izolovani. Izolacija ima negativan uticaj na zdravlje, te je borba protiv nje vrlo važna.”

“Male inovacije mogu da promjene dosta,” dodaje Rekalkati. “Stariji ljudi manje voze, opredjeljuju se za javni prevoz i pješačenje. Prosječna osoba iznad 65 uspjeva da hoda 3km na sat. Osamdesetogodišnjaci oko 2 km na sat, u poređenju sa osobom u aktivnom radnom dobu 4,8km na sat. Smanjivanje razdaljine između autobuskih stanica, prodavnica, klupa, drveća za hladovinu, javnih toaleta, unaprjeđivanje trotoara, dozvoljavanje više vremena za prelaz preko pješačkih prelaza, ohrabriće starije da više vremena provode na otvorenom.”

U Ujedinjenom kraljevstvu, vlada je objavila izgradnju 10 novih gradova dizajniranih za probleme starenja i viška tjelesne težine. Uz ohrabrivanje aktivnih životnih stilova, dizajniranje može uključiti šire trotoare, par znakova upozorenja više, pokretne LCD znakove, čineći ulice lakšim za snalaženje za ljude sa demencijom na primjer. Londonska dobrotvorna organizacija “Living Streets” radi sa lokalnim zajednicama i sprovodi ulične “revizije” uključujući starije građane kako bi mapirali poboljšanja koja se mogu sprovesti. Takođe, lobiraju za unaprjeđenje zakonodavnog i infrastrukturnog ambijenta kada su stariji ljudi u pitanju. Njihova kampanja “Vrijeme za prelazak” za povećavanje vremena dovoljnog za prelaz ulice za pješake dovela je do promjena u zakonodavstvu.

Gradovi koji su se posvetili ovom problemu, svakako su avangarda u igri prilagođavanja potrebama starijih. Posljednjih godina ulažu se veliki napori kako bi gradovi bili pristupačniji za osobe sa invaliditetom i starije. Berlin je postavio cilj 100% više pristupačnosti do 2020. Gradske vlasti šire trotoare, uvode više znakova za navođenje za slabovide, uprošćavaju pristup tramvajima i autobusima. Ove godine Milano je dobio nagradu Evropske komisije za najpristupačniji grad “Access City Award” za svoje visoke standarde izgradnje i pristupa transportu.

Izvor: Guardian

Cijeli tekst na engleskom